Zapadni Veliki Erg

 Ispod azurnoplavog suptropskog neba na 78 000km kvadratni prostire se pješčano more Zapadnog Velikog Erga.
Pustinja se na rubovima sve više širi i prodire u plodnu zemlju,a zeleni zidovi od drveća to prodiranje treba da zaustave.
Veći dio najveće pustinje na zemlji je najčešće obučen u taman i od vremena istrošen stjenoviti krš.
Ali u južnom podnožiju Saharskog atlasa,ukrašavaju je zlatne boje velikih pokretnih dina.
Za Albera Kemija,Zapadi  Veliki Erg je bio zemlja beskorisne i nepovratne ljepote.
I ako je francuski pisac rođen u Alžiru,u ovom zlatnopješčanom moru osjećao se kao kod kuće,zato što je volio vjetar i sunce,sile koje tu neograničeno vladaju.
Gotovo vjetar neprestano puše,preko gole zemlje,i on goni pjesak u gustim koprenima,pred sobom kako bi ga nagomilao u visoke dine,i koje stalno mjenjaju svoj oblik.
U dolinama dina,koje se nalze između pješčanih brda,preko dana je neizdrživo vrelo,tu bude tlo zagrijano od 50 do 60°C,pa vrela isparavanja  zamagljuju nebo i razmazuju obrise pejsaža.

Mnogo ljudi zamišljajua Saharu kao beskonačnu oblast dina.
Ali pješčana pustinja ili kako je Arapi nazivaju Erg,zauzima manje od četvrtine ove velike sjevernoafričke pustinje.
Skoro četiri petine njene površine je monotona šljunkovita ravnica,prljavo bijela ulegnuća od soli i ilovače i kršom prekrivene planine i zaravni.
U rastresitom pijesku erga vjetar ima laku zabavu.
Na širokim ravnicama,vjetrovi stalno duvaju iz određenog pravca i tada maogu da nastanu dine koje su visoke od 200-300m.
Dine mogu da budu uzdužne,i one se sa svojim vrhovima skoro pružaju paralelno sa vjetrom ili mogu biti srpaste,čiji su grebeni u obliku polunjeseca poredani  poprečno u odnosu na preovlađujući pravac vjetra.

Ali ako se vazdušna strujanja zbog bregova i planina uskomešaju,ili ako se pravac vjetra često mijenja,leteći pjesak se nagomilava u  zvjezdaste dine ili u dine u obliku piramide,a mogu i u nepravilne tvorevine.
Suva pješčana zrna koja se nalaze na golemom tlu,mogu pokrenuti i slabi vjetrovi.
Oni se tada kotrljaju po površini tla i prave manje ili veće vazdušne skokove i kada udare od tlo pokreću i ostala zrna.
Pješčane koprene često se kreću malo iznad tla,tako da čovjek,koji je na leđima kamile,je od njih uglavnom zaštićen.
Ali kad počne snažna oluja,tada postaje neprijatno i opasno i tada se na sopstvenoj koži može osjetiti uništavajuće prirodne sile.

Pustinjski putnici pričaju o pješčanim i prašnjavim olujama,koje su zahvatale i 400-500km Sahare i koje su gutale čitave karavane.
Velika i teška pješčana zrna,ne mogu dospjeti daleko.
U vlažnoj klimi srednje Europe,dine nastaju samo u zaleđu pješčanih plaža.
 Vreme karavana sa kamila je odavno prošlo.
Sada preko pješčanih pista  prolaze kamioni.
Ali može se sresti nekoliko teško natovarenih kamila koje se probijaju kroz pijesak dina.

Alhambra-Crveni grad Mavra

Na jednom planinskom ogranku ispod španske Sijera Nevade,nalazi se jedan zamak koji je okružen sa tornjevima,a Arapi su ga nazvali prema boji građevinskog materijala Medinat al-hambra.
Alhambra je spolja neupadljiva,ali  je unutra raskošno ukrašen lavirint od tornjeva,bastiona,veličanstvenih soba,arkada i dvorišta u hladu.
Alhambra je prije sveka bila tvrđava,jer je ona izgrađena u vijeku rekonkiste,kada su hrišćani osvajali poluostrvo.
Ona svoju slavu ne duguje odbrambenim tornjevima,zidovima i bastionims,već bogatoj ukrašenoj unutrašnjosti za koje su Jusuf I (1333-1354) i Muhamed V (1354-1391) potrošili ogromne iznose.
 Dok palata zamka s polja izgleda jednostavno,pa čak i odbojno,dotle se unutrašnjost dvorišta,dvorane i galerije nadmeću u svojoj ljepoti ukrasa arabeske i azulehoesa i pločica šarenih boja.
U kamen uklesane ili od gipsa napravljene arabeske zadivljiju svakog ko posjeti ovaj zamak i ako on ne razumije smisao ornamenta i slovnih znakova.

Hans Kristijan Anderson jednom je Alhambru nazvao okamljenim bazarom čipke.
Marvi,narod koji je došao iz pustinje,bili su zadivljeni vodom i koristili su svaku priliku da u palatama,gdje god je moguće,postave fontane,mirne ribmjake i pjenušave kaskade.
U ribnjacima Alhambre ogledaju se umjetnički detalji arkada i kupola,a fontane sa mnoštvom sićušnih vodenih kapljica koje hlade vreo vazduh andaluzijskog ljeta.
Arhitekti koji su gradili Alhambre,su sa velik umjećem svakom dijelu grđevine  uz pomoć svjetlosti,vazduha i sijenke,podarili sopstveni lik.

Graditelji su učili iz prirode,a to se vidi na primjeru svodova prekrivenih stalaktitima,koji se mogu naći samo u islamskim građevinama.
Svod u dvorani dve sestre ima (najveći od svih  marvarskih stalaktitskih kupola) oko 5000stalaktita,ali možda je još  ljepši ogroma svod  iznad Sala de los Abencerajes.
U nju se ulazi kroz dvoranu,koja je nazvana po moćnoj aristokratskoj lozi Grande,i kroz kapiju poznatog Patio de los Leones,lavljeg dvorišta.
Savaka dvorana,soba i  svako dvorište u Alhambru je različita.
U Dvorištu mirta,imaju dva žbuna,koji prate uzdužne strane ribnjaka(on je opsan bijelim mramorom) ,u kojem se ogledaju elegantni stubovi arkada.

Praougaoni  tore de komeres nalazi se iznad jednog kraja ribnjka i u njemu se nalazi osamnest metara visoka Sala de los Embajadores (dvorana izaslanika).
Ukrašena je veličanstvenom kupolom od ariškog drveta i u njoj su mavarski vladari primali strane velikodostojnike, i zbog toga ona se još zove Dvorana prestola.
Arkade koje okružuju dvorište unutra kraljevske zimske odaje nose 124 stuba,a na  uzdužnim stranama dvorišta nalaze se dva paviljona sa kojih gledate fontanu i umjetničke arikade.
Lavlje dvorište je svoje ime  dobilo po dvanest mermernih lavova,koji nose posudu i fontani i sami izbacuju vodu  u uski vodeni tok,koji okružuje lavlju fontanu.